Historijat Crvenog križa

hist-dunant-ck-zenica

Henry Dunant – osnivač Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca

Švicarac Jean-Henry Dunant (8. maja 1828., Ženeva – 30. oktobar 1910., Heiden) zatekao se 24. juna 1859. godine na bojnom polju kod Solferina i svjedočio patnjama, agoniji i smrti hiljade vojnika. Nakon bitke između austrijske i francusko-sardinijske vojske, na bojnom polju je ostalo 40.000 ranjenih i poginulih vojnika. Postojeće zdravstvene službe nisu imale dovoljno ljudi i materijalnih sredstava za pomoć svima. Dunant je uz pomoć mještana organizirao pomoć ranjenicima u obližnjim crkvama i kućama, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadali ponavljajući kako su svi ljudi braća (tal. “Siamo tutti fratelli”).

Dunant je događaj opisao u knjizi pod nazivom “Sjećanje na Solferino”, objavljenoj 1862. godine. U knjizi je istaknuo: potrebu osnivanja društava za pomoć koja bi u vrijeme mira obrazovala dobrovoljce za pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu; zaštitu ranjenika bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju; te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći kao i poštivanje njihove neutralnosti.

Dana 8. maja obilježava se Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u znak počasti Henryju Dunantu, osnivaču Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

  1. godina– bitka kod Solferina
  2. godine (17. februara u Ženevi) Odbor petorice osnovao je Međunarodni odbor za pomoć ranjenim vojnicima koji od 1876. godine nosi naziv Međunarodni odbor Crvenog križa
  3. godine sazvana je Međunarodna konferencija u Ženevi koja je okupila predstavnike 16 država i 4 organizacije. Na konferenciji je usvojeno 10 rezolucija koje su temelj za početak djelovanja Međunarodnog Crvenog križa (danas poznatog kao Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca). Države su pozvane na osnivanje društava za pomoć (buduća nacionalna društva) koja trebaju staviti pod posebnu zaštitu i čiji pripadnici trebaju biti obilježeni znakom Crvenog križa( pet jednakih kvadrata, koji nema vjersko obilježje) na bijeloj podlozi ( obrnuti red boja Švicarske zastave). Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca nastao je i postoji voljom država.
  4. godine – I Ženevska konvencija o poboljšanju uslova ranjenika u vojskama u ratu
  5. godine neke države odlučile su koristiti znak Crvenog polumjeseca na bijeloj podlozi
  6. godine prva Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Henryju Dunantu, osnivaču Crvenog križa.
  7. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Međunarodnom odboru Crvenog križa.
  8. godine (5. maja u Parizu) osnovana je Liga društava Crvenog križa; od 1983. godine nosi naziv Liga društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a 1991. godine mijenja ime u Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
  9. godine usvojen je Statut Međunarodnog Crvenog križa (revidiran i dopunjen 1952., 1986.,1995. i 2006. godine).
  10. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Međunarodnom odboru Crvenog križa.

Ženevske konvencije revidirane su i dopunjavane (od 1864. do 1949. godine) tako da danas govorimo o Četiri Ženevske konvencije iz 1949. godine:

I.– za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu
II. – za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru
III. – o postupanju s ratnim zarobljenicima
IV. – o zaštiti civila u vrijeme rata

  1. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Međunarodnom odboru Crvenog križa i Međunarodnoj federaciji društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
  2. godine usvojeno je sedam temeljnih načela Pokreta, u njihovom današnjem obliku, a 1986. godine ugrađeni su u Statut Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (koji je tim Statutom i dobio svoje današnje ime).
  3. godine usvojeni su Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama iz 1949. godine:
    I. – o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba
    II. – o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba
  4. godine usvojen je III. Dopunski protokol Ženevskim konvencijama iz 1949. godine o dodatnom znaku raspoznavanja (znak III. Protokola).
  5. godine Međunarodna konferencija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca znak III. Protokola naziva Crveni kristal.